Ako već niste, odvojite sat i pol vremena kako biste na miru poslušali debatu između učenoga poglavara Anglikanske crkve, nadbiskupa Canterburryjskog Rowana Williamsa, i Richarda Dawkinsa, evolucijskog biologa, popularizatora znanosti i najpoznatijeg svjetskog ateista. Debata nije bila samo intelektualna svečanost, nego i primjer kako bi javne rasprave trebale izgedati.
Debata je organizirana 23. veljače 2012 u Oxfordu, na Sveučilištu na kojemu su se obojica sugovornika obrazovala i s kojim imaju višestruke veze. Točnije, debata je bila održana u Sheldonian Theatreu, amfiteatranoj zgradi Sveučilišta u Oxfordu koju je projektirao Christopher Wren a u kojoj se odvijaju sveučilišne ceremonije, koncerti i značajnija predavanja. Kupolasti strop Sheldoniana oslikan je klasičnom alegorijskom freskom koja prikazuje Istinu kako se spušta na slobodna umijeća i znanosti.
U debati se razgovaralo o četiri pitanja: (1) priroda čovjeka, (2) porijeklo ljudske vrste, (3) porijeklo života na Zemlji, (4) porijeklo svemira. Oba sugovornika izlagali su svoje pozicije argumentirano i suvereno, brzo uočavajući poteškoće u poziciji drugoga, ali i prihvaćajući slabosti u vlastitoj poziciji, s uvažavanjem koje niti jednog trenutka nije padalo ispod razine dvojice sugovornika najvišeg kalibra. Iako osobno imam više simpatija za Dawkinsovu poziciju, rekao bih da se Williams pokazao za nijansu bolje potkovan u znanostima nego Dawkins u filozofiji i teologiji. Debatu je odlično moderirao Sir Anthony Kenny, filozof analtičko–tomističke provenijencije i povjesničar filozofije svjetskoga glasa, uz odmjerenu dozu samoironije i humora.
Blogomdan 
Ovo bi trebalo biti obvezatno “štivo” studentima da vide kako može izgledati diskusija na najvišoj razini.
Ne samo studentima. I onima koji im predaju.
Pogledao sam debatu kada je bila izašla na netu. Strašno je što Dawkins govori u 1:10:40. Potpuni nedostatak shvaćanja suprotne pozicije. Nešto na tragu Pinkerove teze da su naši preci bili glupi i retardirani.
Ovo je jedan površan video-pamfletić koji vrvi logičkim pogreškama tipa ad hominem, slippery slope, cherry-picking i sl. Nije vrijedno gledanja.
Inače, složio bih se da je iz tona ponekog Dawkinsova komentara ili geste razvidno kako je on skeptičan prema filozofiji i filozofima, ali misim da su si filozofi dobrim dijelom sami za to krivi.
Sad malo (puno) skrećem s teme i možda zazvučim tinejdžerski pretenciozno, ali pitanje koje sam uvijek htio postaviti ljudima s uvjerenim naturalističkim/materijalističkim svjetonazorom (koji i sâm dijelim) jest zašto potpuno ne zaoštriti svoju poziciju do sasvim radikalnog pesimizma ili konkretno do antinatalizma koji je uzgred rečeno i nedavno aktualiziran i dopro do javnosti kroz popularnu kulturu u HBO-ovoj seriji ‘true detective’? Pitanje je osobno i upućeno Vama, prof. Gregoriću, jer znam da ste privatno otac. Dakle, kako Vi sami sebi objašnjavate ili moralno opravdavate ljudsko razmnožavanje uzevši u obzir patetično rečeno tugu ljudskog stanja. Dakle, ljudi razumiju kaos života i amoralnost prirodnog odabira, a istodobno imaju potrebe koje priroda ne može i neće zadovoljiti. čemu uopće prokreacije u takvom scenariju? Cijenio bih kada biste mi ozbiljno odgovorili i oprostite ako sam se previše raspisao i zagnjavio. Lijep pozdrav!