O manjku u proračunu Filozofskog fakulteta

11/04/2010

Na 5. stranici Jutarnjeg lista od 11. travnja 2010., s velikom najavom na naslovnici, objavljen je članak pod naslovom “Profesori spiskali 20 milijuna kuna od školarina”. U tom članku govori se o “novoj luksuznoj knjižnici”. Nigdje se ne spominje činjenica da je izgradnjom fakultetske knjižnice povećana kvaliteta studija, i to na dva načina: izravno, u vidu ugodnog prostora za studij i neizravno, u vidu velikog broja novih predavaonica. Prije je na Fakultetu bilo jako tijesno s predavaonicama, a sada je taj problem riješen tako što su knjižnice pojedinih odsjeka objedinjene u jednu knjižnicu, a prostorije u kojima su prije stajale knjige preuređene su predavaonice. Dakle, trošak nije bio samo izgradnja knjižnice nego i temeljito preuređenje prostorija koje su prije bile knjižnice pojedinih odsjeka u predavaonice. Te predavaonice su sada opremljene novim namještajem, LCD projektorima, kompjuterima i bijelim pločama. Meni se to čini dobro uloženim novcem, pogotovo ako dolazi od školarina. 

31. ožujka 2010. Robert Faber napisao je tekst u kojemu optužuje prethodnu upravu za rasipnost. Ne znam zašto Faber to nije govorio dok su ti radovi bili u tijeku ili barem dok je prethodna uprava bila na mandatu. U sustave grijanja i hlađenja se ne razumijem, ali moje iskustvo s novim instalacijama nije negativno kao Faberovo. Draže mi je trpjeti dvadesetak decibela nego temperaturu od +5 po zimi ili +35 po ljeti, kao što je znalo biti slučaj prije novih instalacija. U stolce se pak ne razumijem, ali ostavljam mogućnost da postoji razlog zašto je bila potrebna nabavka nekoliko skupih stolaca.  U svakom slučaju, Faberov tekst mi se čini maliciozan, a bez njega ne bi bilo ni teksta u Jutarnjem. Osobno ne vjerujem da će revizija pokazati značajnije neregularnosti.

Oglasi

Članak o mladim znanstvenicima u “Vjesniku”

05/04/2010

U uskršnjem dvobroju Vjesnika, od 3.-5. travnja 2010., objavljen je veliki tekst Lidie Černi pod naslovom “Znanstveni lavovi u pohodu na svjetsku vrh”. Tekst predstavlja deset prominentnih hrvatskih znanstvenika mlađe generacije, i započinje ovako:

Kad bi netko u Hrvatskoj danas želio navesti imena deset mladih znanstvenika, nada hrvatske znanosti, koje čeka uzbudljiva znanstvena karijera i koji su svojim radovima već proslavili Hrvatsku, to bi svakako bili: Fran Supek, Bojan Žagrović, Dejan Vinković, Vanja Nagy, Tomislav Domazet Lošo, Pavel Gregorić, Ksenija Zahradska, Ana Babić, Marin Soljačić i Dijana Dominis Prester.

Pohvalno je da se u novinama pokušavaju afirmirati mladi znanstvenici, ali tekst Lidie Černi nije način da se to učini.

Prvo, radi se o lošem uratku zbog toga što se temelji na tuđim tekstovima. Odlomci posvećeni kolegama Franu Supeku, Vanji Nagy i meni preuzeti su iz reportaže koju je o nama napravila Tanja Rudež u časopisu Plan B od ožujka 2008. godine. Dok se novinarka Tanja Rudež potrudila napraviti reportažu na temelju razgovora s nama, novinarka Lidia Černi nije se potrudila čak niti ažurirati podatke iz teksta objavljenog 2008. Kao što bi svaki znanstveni novinar trebao znati, u dvije godine mnogo se stvari promijeni u znanosti. Na primjer, novinarka Černi prepisala je od riječi do riječi iz teksta Tanje Rudež sljedeću rečenicu o mojoj knjizi:

O knjizi je već izašao cjeloviti prikaz u  Bryn Mawr Classical Reviewu, a ove se godine očekuje recenzija u vodećem svjetskom filozofskom časopisu Mind.

Dakako, “ove godine se očekuje” izvorno je napisala Tanja Rudež početkom 2008. godine, a tekst Lidie Černi objavljen je 2010. A da ironija bude veća, recenzija moje knjige (i to vrlo pozitivna, ako smijem dodati) već je objavljena u časopisu Mind br. 118 od 2009. godine. I da se novinarka Lidia Černi malčice potrudila da me “progoogla”, pronašla bi moju osobnu web-stranicu iz koje je mogla doznati o svih desetak do danas objavljenih recenzija moje knjige u svjetskim publikacijama, kao i o nekim drugim detaljima iz moje biografije koji bi mogli biti zanimljivi za ovakvu reportažu.

Ali novinarka Černi, umjesto da osobno kontaktira ljude o kojima piše, ili bar da se potrudi prikupiti ažurirane informacije o njima preko interneta, odlučila se za lijenu i neprofesionalnu varijantu kolažnog plagiranja tuđih tekstova. To ne ide na čast niti novinarki niti novinama. Doduše, Vjesnik je tu čast za mene davno izgubio, a sudeći prema mizernoj tiraži, tu je čast Vjesnik izgubio i za većinu domaćih čitatelja dnevnoga tiska. Dakako, možda ne treba generalizirati na temelju jednoga uzorka, ali formulacije kojima su predstavljeni i neki drugi kolege zvuče mi jako poznato, ali sada nisam u prilici tražiti njihove izvore. Samo još jedan mali detalj: kolega Bojan Žagrović predstavljen je kao “tridesetčetverogodišnji Zagrepčanin”, iako se radi o osobi rođenoj 1974. godine, što mi je pokazala prva stavka u Googleu kad sam unio ime uvaženoga kolege.

Drugo, od deset pobrojanih znanstvenika, devet ih se bavi prirodnim i biomedicinskim znanostima, a ja sam jedini koji se bavi nekom humanističkom znanošću. Dok u svijetu humanističke discipline (“humanities”) ne potpadaju pod znanosti (“sciences”), kod nas su sve to “znanosti”, pa su valjda oni koji se time bave svi “znanstvenici” (vidi Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama). Međutim, da se htjelo napraviti promišljenu i metodološki utemeljenu reportažu ovoga tipa, trebalo je ili razdvojiti rodove “znanosti” i pisati o mladim “znanstvenicima” koji pripadaju pojednom rodu “znanosti”, ili pak uključiti sve rodove ali onda prikazati nekoliko mladih “znanstvenika” za svaki rod “znanosti”. Jer ima odličnih mladih “znanstvenika” koji se bave i društvenim i humanističkim i tehničkim znanostima.

Treće, među deset mladih znanstvenika našli su se i neki koji su već prevalili četrdesetu godinu života. Možda su to mladi ljudi u odnosu na ostarjelu hrvatsku akademsku zajednicu, ali budući da tekst domaće znanstvenike želi staviti u globalne okvire, ja bih rekao da se pridjev “mlad” može opravdano protegnuti do 35. godine života.

U svakom slučaju, ovo je jako loš i neoriginalan tekst sa zastarjelim i mjestimice netočnim podacima. Mladi hrvatski znanstvenici zaslužuju MNOGO više od toga!


%d bloggers like this: