20 godina vjeronauka u hrvatskim školama

Jutarnji list od 16. ožujka 2011. objavio je procjene i razmišljanja o primjerenosti i uspješnosti vjeronauka koji je prije 20 godina uveden u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj. Cijeli članak može se pročitati u pdf formatu ovdje.

Samo mali komentar uz sljedeći odlomak  konca teksta:

Dr. Josip Baričević, jedan od autora koncepta katoličkog vjeronauka u školama, uvjeren je da model izbornog konfesionalnog vjeronauka ne pridonosi diskriminaciji učenika. “Naprotiv, on pridonosi istinskom poštovanju drugih i drugačijih, a time i promicanju kulture dijaloga i mira među učenicima svih vjeroispovijesti te u odnosima s onima čiji roditelji nisu odabrali pohađanje konfesionalnog vjeronauka.”

Meni nije jasno kako uvođenje konfesionalnog vjeronauka može pridonositi istinskom poštovanju drugih i drugačijih, ako ti drugi i drugačiji u osnovnim školama moraju tumarati hodnicima za vrijeme trajanja satova vjeronauka…

Promjena obrazovne paradigme

Ambrose Bierce je u The Devil’s Dictionary zapisao: “Obrazovanje je ono što pametnima otkriva a glupima skriva vlastiti nedostatak razumijevanja.” Sklon sam mišljenju da naš obrazovni sustav, na žalost, ni pametnima ne otkriva njihov vlastiti nedostatak razumijevanja, jer naš sustav uopće nije posvećen razumijevanju. On je posvećen – ako je ičemu smišljeno posvećen! – nečemu mnogo manje zahtjevnom: upamćivanju i reprodukciji materije. 

Razumijevanje je nešto posve drugo od znanja u onom površnom, “kvizovskom”, smislu pamćenja i pravovremene reprodukcije činjenjica. Pojednostavljeno kazano, razumijevanje je sposobnost povezivanja činjenica te uočavanja njihovih uzroka i učinaka, razloga i posljedica. Sposobnost razumijevanja pospješena je radoznalošću (otkrivanje novih činjenica i veza među njima), kreativnošću (novi načini sagledavanja i povezivanja činjenica), inovativnošću (novi načini uporabe i primjene poznatih činjenica) i kooperativnošću (zajedničko razmatranje, otkrivanje, povezivanje i primjena različitih činjenica). Meni se čini da svega toga ima premalo u našem obrazovnom sustavu. Uzroci takvoga stanja su brojni – od loših i nemotiviranih nastavnika, zastarjelih programa, neadekvatne infrastrukture (iPade u škole!), pa do opće društvene klime u kojoj se znanje i razumijevanje nedovoljno cijene.

Osim tih uzroka, koji su specifični ili posebno akutni u našemu podneblju, postoje i neki općenitiji uzroci koji karakteriziraju veliku većinu obrazovnih sustava u modernim društvima. O tome govori Sir Ken Robinson, poznati britanski pisac, edukator i višegodišnji profesor umjetnosti na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, u tri kratka filma. Toplo preporučam njihovo višekratno gledanje, apsolviranje i, ako je moguće, implementaciju u nastavi.

Film br. 1: Nova paradigma obrazovanja (12 minuta, engleski)http://www.ted.com/talks/lang/eng/ken_robinson_changing_education_paradigms.html

Film br. 2: Kako škole ubijaju kreativnost kod djece (19 minuta, engleski s opcijom hrvatskih titlova)http://www.ted.com/talks/lang/eng/ken_robinson_says_schools_kill_creativity.html

Film br. 3: Evolucija učenja (18 minuta, engleski s opcijom hrvatskih titlova)http://www.ted.com/talks/lang/eng/sir_ken_robinson_bring_on_the_revolution.html