Filozofski fakultet prijeti štrajkom

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu osobito je burno reagirao na prijedloge triju zakona koji bi trebali regulirati sustav znanosti i visokog obrazovanja, a koji su u studenom 2010. pušteni u javnu raspravu. Stav Filozofskog fakulteta bio je da te prijedloge treba odbaciti “u cijelosti, trajno i s indignacijom”. Zapisinik s otvorene izvanredne sjednice Vijeća Filozofskog fakulteta od 25. 10. 2010. nije objavljen (ako je i vođen), no objavljeni su zaključci.

Međutim, u vrlo kratkom razdoblju koje je bilo otvoreno za javnu raspravu, u MZOS su prispjele tisuće primjedbi od strane pojedinaca, znanstvenih i visoko-obrazovnih institucija te građanskih udruga. 10. 12. 2010. MZOS je odučio imenovati prosudbena povjerenstva za analizu pristiglih primjedbi i prijedloga za svaki od triju nacrta zakona (link). U ta prosudbena povjerenstva uključeni su svi rektori javnih sveučilišta, prorektori za nastavu svih javnih sveučilišta, četiri prorektora za znanost javnih sveučilišta, predstavnica Hrvatskoga studentskog zbora, pet ravnatelja javnih znanstvenih instituta, dva predstavnika Vijeća veleučilišta i visokih škola, predstavnik Nacionalnog vijeća za znanost, predstavnik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, tri predstavnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te tri predstavnika Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

Na to se Filozofski fakultet oglasio Otvorenim pismom, prilično nejasno napisanim, u kojemu se osporava legitimitet tim prosudbenim povjerenstvima na temelju prosudbe da su prijedlozi zakona “plebiscitarno i u cijelosti odbijeni u akademskoj zajednici”, što nije istina, jer je, primjerice, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu načelno podržao te prijedloge. Izvjava dekana Marušića u Slobodnoj dalmaciji od 29. 10. 2010. može se pročitati ovdje.

13. 01. 2011. na listu svih zaposlenih Filozfoskog fakulteta pristigao je e-mail s adrese akadsolid@ffzg.hr u kojemu se izlaže inicijativa protiv predloženih zakona o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanosti te traži podrška za organiziranje štrajka akademskih radnika protiv triju zakonskih prijedloga. Tu inicijativu potpisuje 55. zaposlenika Filozofskog fakulteta, uključujući, dakako, onu trojicu koji su sudjelovali na trbini 9. 12. 2010. na kojoj se pozivalo sastavljače prijedloga triju zakona na etičku odgovornost, o čemu je već bilo riječi na ovom blogu.

U posljednjih tjedan dana u medijima se dosta govori o tom štrajku, npr. H-Alter (14.01.2011.), Slobodna dalmacija (15.01.2011.), Jutarnji list (16.01.2011.), Jutarnji list  (20.01.2011.).

Međutim, skrenuo bih pozornost na jučerašnje priopćenje koje potpisuju ravnatelji dvadeset znanstvenih instituta, ukljućujući našu najveću i najugledniju znanstvenu ustanovu, Institut “Ruđer Bošković”. U tom priopćenju, između ostaloga, stoji:

Zaključno u ovoj fazi, inače veoma zahtjevnog procesa donošenja zakona, niže potpisani ravnatelji javnih instituta podržavaju završetak izrade novih prijedloga zakona i pozivaju na razum pojedince i pojedine institucije koje posljednjih dana prijete štrajkom. Držimo da takav pristup zasigurno ne predstavlja kvalitetnu osnovu za sustavan rad i ostvarenje konačnog zajedničkog cilja – donošenje kvalitetnih prijedloga zakona koji mogu poslužiti za poboljšanje sustava znanosti i obrazovanja u RH.

Preporučam čitanje cijeloga priopćenja.

Meni osobno od početka se činilo da prijedlozi triju zakona, usprkos brojnim problemima sadržajne i nomotehničke prirode, donose neka vrlo dobra rješenja i da mogu poslužiti kao osnova budućih zakona koji će na bolje promijeniti sadašnju neodrživu situaciju u našem sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Drago mi je što moj dojam danas dijeli veći broj akademskih radnika i institucija nego što je to bio slučaj prije dva mjeseca i nadam se da će kolege s Filozofskog fakulteta početi realističnije i konstruktivnije pridonositi izgradnji funkcionalnog sustava znanosti i visokog obrazovanja u RH.

[Edit 22. 1. 2011.]

21. 1. 2011. na listu svih zaposlenika FF-a četrnaest članova sindikata (svi su na popisu onih 55 zaposlenika iz “Inicijative”) poziva sindikalnog povjerenika FF-a da sazove sastanak zbog zabrinutosti “zbog načina na koji se koncipiraju i izrađuju prijedlozi zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištima, kao i zbog uloge koju u tome igra sindikat.” Implikacija je da sindikat (NSZVO) igra neku skrivenu, “oktroiranu” ulogu, a moglo se u medijima čuti i da je u “paktu s Državom”. Sindikat se istoga dana oglasio izjavom u kojoj upozorava na neopravdanost zahtjeva da predstavnici sindikata napuste radne skupine za reviziju prijedloga triju zakona. Između ostaloga, u izjavi stoji:

ŠTRAJK I POZICIJA SINDIKATA. Članove smo dužni upozoriti da je takav štrajk protupravnI čin. Za izradu zakona se ne može štrajkati. Ako se orijentacija Ministarstva prema dogovoru promijeni mi ćemo protestirati, ali nećemo organizirati štrajk jer to ne smijemo. Rad na zakonima, trenutno i za sada, zadovoljava većinu subjekata koji su u taj rad uključeni (što se vidi iz priopćenja svih instituta u zemlji), osim onih koji žele očuvati status quo u sustavu.

Nema zemlje u kojoj građani Vladi ne priznaju pravo da ponudi prijedloge zakona, osim izgleda u Hrvatskoj. Jedno su prijedlozi za javnu raspravu, a drugo je ishod rada i konačni prijedlog koji ide na Sabor. Onaj tko predlaže ovaj štrajk nije upućen u rad na zakonu i očito mjeri stvari kriterijem koji nije realan i koji ne pridonosi rješenju problema. Vjerojatno sami možete prepoznati o kakvom se stupnju racionaliteta i razumjevanja problematike, u proceduralnom i sadržajnom smislu, tu radi.

Zanimljiv je još jedan odlomak iz izjave sindikata:

Članove ovdje upozoravamo da inicijator akcije nije član Sindikata. Možda nam to ne treba biti važno, ali to znači da taj gospodin godinama uživa plodove zauzimanja vas i drugih kolega koji u borbu sindikata za zajedničke interese ulažete svoja sredstva, poneki i slobodno vrijeme, rizike, a ponekad i živce. Gospodin je do sada samo ulagao ono  što Sindikat izbori, i to u svoj novčanik, bez ikakvih moralnih dilema. Međutim, to je obrazovan čovjek i on je morao imati svijest o tome da se koristi zaslugama svojih kolega. To nam je relevantno tek kao indicija za ocjenu o plemenitosti motiva usmjerenih prema općem dobru.

Volio bih da je sindikat “tog gosopodina” nazvao imenom i prezimenom.

[Edit 23. 1. 2011.]

Jučer je svim zaposlenicima FF-a s adrese akadsolid@ffzg.hr stigla obavijest s linkom na otvoreno pismo petorice zaposlenika Pravnog fakulteta u Zagreb. To otvoreno pismo može se pročitati ovdje. U emailu se skreće pozornost na posljednji odlomak otvorenoga pisma. U njemu se poziva “sve građane, a osobito pripadnike akademske zajednice, da javno iskažu svoje protivljenje postupcima i planovima Ministarstva,” što “Inicijativa akademske solidarnosti” tumači sukladno svom pozivu na štrajk.

Ovdje bih htio primijetiti sljedeće. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu jedan je od glavnih komercijalizatora visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Naime, upravno Pravni fakultet već godinama upisuje studente “za vlastite potrebe” znatno iznad svojih prostornih i nastavnih kapaciteta – tako da se neki kolegiji odrađuju u čak tri smjene! – i uredno svojim zaposlenicima isplaćuje dodatak od 33% na plaću iz prihoda od studentskih školarina. Naravno, netko će reći da fakulteti imaju na to pravo, te da je posve opravdano nastavnicima novčano kompenzirati za rad s tolikim studentima. No pitam se kakva je kvaliteta nastave u trećoj smjeni, kolika se pozornost posvećuje pojedinim studentima, te kakvo je nastavno opterećenje znanstvenih novaka… U svakom slučaju, Pravni fakultet jedan je od onih kojima sadašnje stanje najviše odgovara jer u njemu zaposlenici tog Fakulteta najviše profitiraju, u posve osobnom financijskom smislu, pa se može pretpostaviti da je zadržavanje statusa quo jedan od važnih, ako ne i glavni motiv za protivljenje ovim prijedlozima zakona u kojima se predlažu mjere kao što je maksimalni iznos koji fakultet može naplatiti od studenta (60% prosječne  mjesečne neto plaće u prošloj kalendarskoj godini, dakle oko 3.200kn), reguliranje upisnih kvota, te gubitak financijske autonomije fakulteta.

Čini mi se vrlo neprincipijelnim od strane “Inicijative akademske solidarnosti” što traži saveznike među zaposlenicima Pravnog  fakulteta, dakle onima koji su do sada uživali izravnu materijalnu korist od komercijalizacije obrazovanja, koji bi nastavili uživati te koristi kad bi se sadašnji prijedlozi zakona odbacili, te koji bi zasigurno ostali bez tih koristi kada bi se sadašnji prijedlozi zakona usvojili.

[EDIT 25.1. 2011. 12:30]

Oglasilo se i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta jednim priopćenjem. Meni se to priopćenje čini prilično utemeljeno.

Tportal donosi prilog o recentnim zbivanjima u vezi s prijedlozima triju zakona.

[EDIT 25.1. 2011. 15:57]

Vijeće Filozofskog fakulteta objavilo je sljedeće priopćenje:

Na svojoj sjednici 25. siječnja 2011. Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu raspravljalo je o javnim izjavama ministra znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Radovana Fuchsa te o službenom priopćenju MZOŠ od 24. siječnja 2011.

Vijeće je konstatiralo da se u tim izjavama nastoje dezavuirati svi koji se protive načinu i intencijama pripremanja nacrta zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, iznošenjem objeda da se protivnici zakona zalažu za status quo, privatne interese i netransparentnost.

Fakultetsko vijeće podsjeća na svoje zaključke od 25. listopada 2010. da se paket zakona odbija “u cijelosti, trajno i s indignacijom”, te upozorava da se u izjavama Ministarstva radi o zamjeni teza:  netransparentnosti doprinosi upravo Ministarstvo procedurom pripreme ovih zakona, dok Vijeće iznova naglašava da se zalaže za reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja, ali zasnovanu na javnom interesu, transparentnoj demokratskoj proceduri i jasnim polazištima.

Pismo studentima filozofije

6. prosinca 2010. godine primio sam sljedeću obavijest preko zajedničke liste svih zaposlenih na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu:

Poštovani,

Pozivamo vas na tribinu “Odgovornost akademske zajednice: Novi zakoni o visokom obrazovanju – što se to mene tiče?” na kojoj nam je cilj zajednički razmotriti implikacije triju novih zakona koji se odnose na visoko obrazovanje – Zakona o znanosti, Zakona o sveučilištu te Zakona o visokom obrazovanju. Kako je politička pasivnost normalno stanje (u statističkom smislu) hrvatskog pučanstva, na pitanje “što se to mene tiče?” želimo na ovoj tribini pokušati dati jasan odgovor: zbog onoga što se ovim zakonima želi postići – od kojih je politička kontrola sveučilištâ tek jedna stvar. Mi, akademski građani – kako studenti, tako i profesori – odgovorni smo pred nama samima reagirati na potencijalno usvajanje ovih zakona. Akademska je zajednica to već učinila velikim odazivom na javnu raspravu o zakonima, unatoč tome što je Vlada za nju bila predvidjela tek 20 dana, očito smatrajući da se baš i nema što raspravljati. No, unatoč iskazanoj svijesti većine o spomenutoj odgovornosti, bilo je razloga govoriti i o “etičkoj upitnosti” onih akademskih građana koji su u stvaranju tih i takovih zakona sudjelovali. Zbog čega je plauzibilno tvrditi da su ti akademski građani djelovali ne samo protiv zajednice koje su dio, nego i protiv samih sebe?

Gosti tribine su prof. Dean Duda s Odsjeka za komparativnu književnost, prof. Neven Jovanović s Odsjeka za klasičnu filologiju te prof. Hrvoje Jurić s Odsjeka za filozofiju. Tribina će započeti u četvrtak 9.12. u 19:30 u dvorani 3 Filozofskog fakulteta. Nakon predviđenih sat vremena izlaganja triju predavača, preostalo će se vrijeme iskoristiti za pitanja i raspravu.

Radujemo se vašem odazivu,
Udruženje studenata filozofije i Slobodni Filozofski

Jedan od organizatora ove trbine je Udruženje studenata filozofije koje sam s nekoliko kolega pokrenuo koncem 1994. godine.  Udruženja je pokrenuto ponajprije kako bi časopis studenata filozofije Čemu, koji je ista grupa studenata filozofije pokrenula godinu dana ranije, dobije institucionalnu podršku. Dodatni razlozi pokretanja Udruženja bili su organiziranje tribina na kojima bi se tematizirali problemi vezani uz studij filozofije i uz filozofsku struku. Bio sam prvi predsjednik Udruženja i obnašao sam tu funkciju, ako se dobro sjećam, do ljeta 1996. godine.

Gore navedeni poziv na tribinu koju je suorganiziralo Udruženje studenata filozofije jako me razočarao. Razočarao me ponajprije stoga što je Udruženje kojemu sam nekada bio na čelu pristalo organizirati tribinu na kojoj se o jednoj iznimno važnoj temi odlučilo govoriti isključivo s jedne strane, kao što je očigledno iz teksta poziva i pozvanih govornika. Taj trend zbornog pjevanja i odusustva argumentirane disonance, prisutan je u cijelom društvu i osobito je žalosno što Filozofski fakultet već godinama pliva u istom tom trendu. Drugo, poziv me razočarao i stoga što je Udruženje pristalo organizirati tribinu na kojoj će se raspravljati o “etičkoj upitnosti” onih akademskih građana koji su sudjelovali u stvaranju prijedloga triju zakona, što je potpuno neosnovana teza koju je lansirao mentor jednoga od pozvanih govornika i koja je ponajprije usmjerena protiv jednog sudionika u izradi tih zakonskih prijedloga (prof. dr. Žarko Puhovski).

Svoje razočaranje izrazio sam u mailu koji sam poslao svojim studentima za koje znam da su povezani s Udruženjem studenata filozofije. Evo tog maila:

Poštovani kolege,

Drago mi je što Udruženje studenata filozofije pokazuje inicijativu i organizira skup o ovoj važnoj temi. Međutim, kao jedan od utemeljitelja Udruženja, prvi predsjednik istog i član Filozofskog fakulteta, moram iskazati svoju zabrinutost zbog podržavanja sveprisutne tendencije da se o važnim temama govori unisono, samo iz jednog rakursa. Podsjećam da je Udruženje prvu tribinu organiziralo davne 1995. na temu studija filozofije u Hrvatskoj, te da je na tu tribinu pozvalo ne samo predstavnika Odsjeka za filozofiju s Filozofskog fakulteta, nego i predstavnike drugih studija filozofije u Zagrebu, uključujući i dr. Juru Zovka s Hrvatskih studija, koji je tada bio dužnosnik Ministarstva znanosti i zvanični “neprijatelj br. 1” tadašnjeg Odsjeka za filozofiju.

Naravno, ne sporim pravo sadašnjem vodstvu Udruženja da poziva izlagače koje hoće, ali me brine što hoće samo one koji govore više-manje isto i već dobro poznato. Akademska zajednica trebala bi biti mjesto gdje se mogu čuti i sučeljavati različita mišljenja i pristupi, a ne mjesto bespoštedne polarizacije. Bojim se da će prisutni na ovom skupu čuti mnogo o tome što s ovim prijedlozima zakona ne valja, ali da neće čuti ništa o tome što je u njima dobro. Šteta, ako to nije bila namjera tribine; žalosno, ako jest.

Na koncu, smatram da je prozivanje pojedinaca koji su radili na prijedlozima triju zakona potpuno neprimjereno – jer se radi tek o prijedlozima zakona upućenih u javnu raspravu i podložnih revizijama, a ne o konačnim zakonima upućenima u saborsku proceduru – te da se Udruženje studenata filozofije time dalo instrumentalizirati od strane jedne interesne grupacije koja, na žalost, uvelike određuje političku, znanstvenu i obrazovnu putanju Filozofskog fakulteta.

S poštovanjem,
Pavel Gregorić

Nikakav odgovor na ovaj mail nisam dobio i ne znam kako je tribina protekla, ali vjerujem da je protekla u sveopćem odobravanju.