Galileov drvorez

13/05/2012

Danas sam u rukama držao dva sveska Galilejevih djela iz 1655. godine. Naslovnica glasi: Opere di Galileo Galilei Linceo (…) In questa nova editione insime raccolte, e di varii Trattati del’istesso Autore non più Stampati accresciute. Prije naslovnice nalazi se sljedeći drvorez.

Na drvorezu Galileo trima ženskim likovima pokazuje teleskop, instrument koji ga je proslavio. Nisam posve siguran tko su tri ženska lika. Žena u sredini je ovjenčana zvijezdama i ima anđeoska krila, lijeva drži šestar, a desna knjigu. Pretpostavljam da se radi o teologiji u sredini, matematici lijevo i filozofiji desno, ili pak o astronomiji u sredini, geometriji lijevo i aritmetici desno.

No što to pokazuje Galileo na nebu? Ovdje je povećani detalj:

(Ako hoćete pogađati, učinite to sada, jer niže slijedi odgovor.)

 

Ovo je prikaz triju Galilejevih otkrića teleskopom. (i) U sredini je Sunce na čijoj se površini vide mrlje. Uočenim mrljama na površini Sunca Galileo je posvetio traktat Le macchie solari iz 1613. godine, otisnut u drugom svesku ovoga izdanja. (ii) Oko Sunca kruži tijelo koje izgleda poput Mjeseca. Ali to nije Mjesec nego Venera, čije je mijene Galileo uočio i ispravno protumačio kao znak da Venera kruži oko Sunca. (iii) Na vrhu su četiri putanje manjih tijela, a to su četiri Jupiterova satelita koje mi nazivamo “galilejskima”, a Galileo ih je nazivao “medičejskima”, kako bi stekao blagonaklonost (i sponzorstvo) Cosima II. de Medicija. Potonja dva otkrića predstavljaju evidenciju u prilog kopernikanskoj teoriji. Naime, ako se Venera okreće oko Sunca i ako postoje nebeska tijela koja kruže oko drugih nebeskih tijela onako kako Mjesec kruži oko Zemlje, posve je razložno pretpostaviti da i Zemlja kruži oko Sunca.

Inače, otkriće (iii) iznijeto je u glasovitom spisu Sidereus nuntius iz 1610., kojim se otvara 2. svezak ovog izdanja, dok je otkriće (ii) opisano u pismu Benedettu Castelliju od 30. 12. 1610., pismu koje je u ovom izdanju otisnuto u nastavku  kao Quatro lettere di Galileo Galilei, attenti alli ultimi suoi scoprimenti celesti in Saturno, Venere, e Marte, & allo splendore de’ Pianeti, e Stelle fisse. Zanimljivo, u istom pismu Galileo tvrdi da je Saturn sustav od tri blisko postavljene zvijezde, središnje veće i skrajnjih dviju manjih, što je dakako pogrešan opis Saturnova prstena kojeg je Galileo vidio kroz svoj teleskop skromnog uvećanja. Treba napomenuti da to pismo nije jedno od takozvanih “kopernikanskih pisama”, nego ono Castelliju, od 21. prosinca 1613.

Oglasi

%d bloggers like this: