Hrvatska znanost je nemjerljivo loša

24/01/2012

Na portalu index.hr objavljen je alarmantan članak o lošem stanju hrvatske znanosti. Sažetak članka glasi:

HRVATSKI znanstvenici su lijeni, ne objavljuju svoje radove, ne zadovoljavaju svjetske kriterije i ne surađuju s kolegama u inozemstvu.

Na koncu se navode neki podaci o rangiranjima hrvatskih instituta i sveučilišta koji podaci zavode na krivi trag.  Kao što je ispravno primijetio Saša Ceci na portalu Connect, “GR iliti global ranking po kojem je Sveučilište u Zgb-u 330. (a IRB 1078.) u svijetu mjera ukupne produkcije radova (koja je ugrubo to veća što je više znanstvenika na određenoj instituciji) i nije mjera izvrsnosti. Indikatori znanstvene izvrsnosti (koje također treba uzimati s ogromnim grumenom soli) su NI iliti normalized impact (Splitsko, pa IRB, pa tek onda Zagrebačko) i ER iliti excelllence rate (IRB, Splitsko, Riječko, pa tek onda Zagrebačko).”

Ono što mene više brine jest sljedeće. U procjeni kvalitete znanstvene produkcije u Hrvatskoj ne uzimaju se u obzir razlike među pojedinim područjima. Uvjeren sam, međutim, da postoje značajne razlike između npr. prirodnog i biomedicinskog područja s jedne strane te društvenog i humanističkog područja s druge strane. Ove potonje su u osobito lošem stanju jer nema obveze publiciranja u međunarodno relevantnim časopisima i prezentiranja na međunarodno relevantnim znanstvenim skupovima, znanstvene knjige koje su u humanističkim znanostima potrebne za napredovanje slabo su ili nikako recenzirane, financirali su se dubiozni projekti na netransparentan način itd.

Jednom riječju kazano: znanstvenici koji rade u drugim područjima nemaju pojma o tome koliko je loše stanje u društvenim i humanističkim znanostima, a bojim se da ni domaći policy- i decision-makeri nisu potpuno svjesni koliko su nam zaostale društvene i humanističke znanosti.

Na koncu jedna slutnja: očekujem da će u idućem periodu, osobito pred novim sastavom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, upravo djelomični krivci za stanje u društvenim i humanističkim znanostima lamentirati nad lošim stanjem u tim znanostima, tvrditi da je krivac nedostatno financiranje i tražiti više novaca. Međutim, krivac za stanje u društvenim i humanističkim znanostima nije nedostatno financiranje, nego njihova zatvorenost, parohijalnost, relativizacija međunarodnih kriterija valorizacije znanstvenih rezultata i zamjena istih umrežavanjem.

Oglasi

%d bloggers like this: