Što je to ekvinocij

22/03/2012

U današnjem Jutarnjem listu (21. ožujak 2012.), sasvim prigodno na prvi dan proljeća, Inoslav Bešker u svojoj je kolumni “Riječ dana” obradio riječ “Ekvinocij”. I nije ju baš dobro obradio. Evo što piše Bešker:

Ekvinocij (ili: ekvinokcij) je ravnodnevnica, jedan od dva dana u godini kada i dan i noć traju podjednako: po 12 sati unutar 24 sata. Još preciznije: ekvinocij je baš onaj trenutak kada Sunce u prividnome gibanju oko zemlje “stigne” nad Ekvator, pa u podne kuće prividno nemaju sjene, jer je Sunce okomito iznad (glave, stabla, kuće itd.).

Ovo je točno isključivo za kuće, glave i stabla koje se nalaze na zemaljskom ekvatoru. Na našoj pak zemljopisnoj širini, odnosno na bilo kojoj širini većoj od 23,5 stupnjeva sjeverno od ekvatora (Rakova obratnica) odnosno 23,5 stupnjeva južno od ekvatora (Jarčeva obratnica), predmeti uvijek bacaju sjenu, jer Sunce na tim širinama nikada ne dolazi u zenit (na točku od 90 stupnjeva u odnosu na površinu Zemlje na tim širinama). Zapravo, za svaki stupanj zemljopisne širine sjeverno ili južno od ekvatora (E+/-n), Sunce na ekvinocij u podne baca sjenu pod kutem od 90-n stupnjeva. Dakle, na zagrebačkoj zemljopisnoj širini od 45 stupnjeva, Sunce je u podne bacalo sjenku pod kutem od 45 stupnjeva, što je danas svatko mogao posvjedočiti jer je u Zagrebu bilo sunčano. Šteta što se Bešker nije potrudio empirijski provjeriti istinitost svoje tvrdnje – osim ako mu vremenske prilike to nisu dopuštale.

Ali, kao što Aristotel sugerira (Nic. Eth. VII.14, 1154a22-23), ne bismo trebali samo uočavati i ispravljati pogreške, nego i istražiti njihovo podrijetlo. Pa da pokušam istražiti zašto je Bešker pogriješio. Pretpostavljam da je pogriješio zbog toga što se pri pisanju ove kolumne poslužio izvorom u kojemu se spominje “ekvator” u dva različita smisla koja je Bešker pobrkao.

(1) Jednom se spominje “ekvator” u smislu nebeskog ekvatora, a to je projekcija zemaljskog ekvatora na nebo; (zamislite da Zemlju nožem raspolovite po ekvatoru: ravninu koju ste dobili protegnite u svim smjerovima i zamislite kako bi vam ta ravnina izgledala s vašeg mjesta na površini Zemlje, tj. kojim bi se sazvježđima na nebu protezala). I točno je da se Sunce na ekvinocij prividno nalazi na nebeskom ekvatoru, ali to nije rezultat Zemljinog kretanja oko svoje osi, odnosno “prividnog gibanja Sunca oko Zemlje”, kao što piše Bešker, već je to rezultat Zemljinog kretanja oko Sunca, odnosno prividnog gibanja Sunca po ekliptici.

Evo o čemu se radi. Kako Zemlja kruži oko Sunca, tako nama izgleda da se Sunce pomiče na pozadini zvjezdanog neba. U redu, mi ne vidimo zviježđa zodijaka u pozadini kad Sunce sije, ali možemo zaključiti koja su zviježđa u pozadini Sunca – naime, ona koja su nasuprot zviježđima koje vidimo kako u ponoć sijeku nebeski meridijan). Zbog kruženja Zemlje oko Sunca, Sunce na pozadini zvjezdanog neba opisuje krug koji se zove “ekliptika” i koji prolazi kroz zviježđa zodiaka. Taj krug na dva mjesta siječe nebeski ekvator: naime, u vrijeme proljetnog ekvinocija (oko 21. ožujka) i u vrijeme jesenskog ekvinocija (oko 22. rujna). Možemo, dakle, s Beškerom reći da Sunce na ekvinocij “stiže” do nebeskog ekvatora, ili da siječe nebeski ekvator, ali ne možemo reći da se to zbiva zbog “prividnog gibanja Sunca oko Zemlje”, jer je prividno gibanje Sunca oko Zemlje uzrokovano kruženjem Zemlje oko svoje osi, a ne kruženjem zemlje oko Sunca. Također, ne možemo reći ni da Sunce na ekvinocij “stiže nad ekvator”, što me dovodi do drugog smisla riječi “ekvator”.

(2) Drugi smisao riječi “ekvator” koji se javlja u Beškerovu izvoru jest zemaljski ekvator. A zemaljski ekvator je ravan koja raspolovljuje Zemlju pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na njenu os vrtnje. Dakle, ekvator je crta na površini zemlje, odnosno pojas koji obilježavamo kao 0 stupnjeva zemljopisne širine (0-ta paralela). I doista, ako se nalazite u tom pojasu, na ekvinocij je Sunce u podne pravo nad vama, točno u zenitu, 90 supnjeva iznad vaše glave, tako da vaše tijelo i predmeti oko vas ne bacaju sjenku. Iz ovog priloga “nad”, dakle, i iz spominjanja prividnog gibanja Sunca oko Zemlje, možemo zaključiti da je Bešker u svom izvoru čitao nešto o tome gdje se Sunce nalazi u podne na ekvinocij na zemaljskom ekvatoru, što je odista pojava vezana uz ekvinocij, ali je to pomiješao s opisom gdje se Sunce nalazi na ekvinocij na nebeskom ekvatoru, što je astronomska definicija ekvinocija.

PS. Napomenuo bih na koncu kako je ovo posve dobronamjerna kritika, jer cijenim Inoslava Beškera i njegovo pisanje. Osobito mi se svidio njegov današnji kritički osvrt, u istim novinama, o skandaloznim izjavama nadbiskupa Puljića u vezi s pedofilskim skandalom u Bibinju.
Oglasi

%d bloggers like this: