20 godina vjeronauka u hrvatskim školama

Jutarnji list od 16. ožujka 2011. objavio je procjene i razmišljanja o primjerenosti i uspješnosti vjeronauka koji je prije 20 godina uveden u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj. Cijeli članak može se pročitati u pdf formatu ovdje.

Samo mali komentar uz sljedeći odlomak  konca teksta:

Dr. Josip Baričević, jedan od autora koncepta katoličkog vjeronauka u školama, uvjeren je da model izbornog konfesionalnog vjeronauka ne pridonosi diskriminaciji učenika. “Naprotiv, on pridonosi istinskom poštovanju drugih i drugačijih, a time i promicanju kulture dijaloga i mira među učenicima svih vjeroispovijesti te u odnosima s onima čiji roditelji nisu odabrali pohađanje konfesionalnog vjeronauka.”

Meni nije jasno kako uvođenje konfesionalnog vjeronauka može pridonositi istinskom poštovanju drugih i drugačijih, ako ti drugi i drugačiji u osnovnim školama moraju tumarati hodnicima za vrijeme trajanja satova vjeronauka…

14 odgovora na 20 godina vjeronauka u hrvatskim školama

  1. Dario Hrupec kaže:

    20 godina?

    Nije li vrijeme da se konačno pobunimo protiv te grozne ideologije u školama koja je uskočila na mjesto marksizma i predugo ostala “in”?

    Kako Slovenci mogu bez vjeronauka u školama? Što im se dogodilo nakon 2006. godine? Izbačeni su iz EU ili ih je možda bombardirao NATO?

    Zamislite, Sanader je rekao da je glas za SDP – glas protiv vjeronauka u školama. I Milanović (koji je dotad bio bez stava) odmah ima stav: “nemam ništa protiv vjeronauka u školama.” Bravo, to je riječ.

    Još malo pa ćemo izgledati kao Iran 1979. godine. Ako, kojim slučajem, ne znate na što mislim pročitajte Persepolis od Marjane Satrapi.

    • Nije li vrijeme da se konačno pobunimo protiv te grozne ideologije u školama koja je uskočila na mjesto marksizma i predugo ostala “in”?

      Pa bune se ljudi već dva desetljeća, žale se Ustavnom sudu i pravobraniteljima, ali nema nikakvog učinka. Zašto? Zbog bilateralnog ugovora sa Svetom stolicom.
      Koja bi to stranka sebi ugrozila popularnost prijedlogom da se taj ugovor raskine? Milanovićeva sigurno ne. Kao što veliš, on nema ništa protiv vjeronauka u školama. Bar ne sad u predizborno vrijeme.

      • tihana malic kaže:

        Poštovani!
        Ja sam vjeroučiteljica,učenici koje ne polaze vjeronauk ne tumaraju hodnicima -u mojoj su učionici,pišu domaće uratke ,uče neke druge predmete i sl. dok učenici koji ne polaze informatiku ili drugi strani jezik tumaraju hodnicima i nitko ne pita koju oni alternativu imaju…
        Također je pitanje kuda tumaraju mnoga djeca nako što su prošla 22 sata….
        Naravno poštujem vašu potrebu za alternativom i želim vam da je pronađete ,svako dobro

  2. Aleksandar Joksic kaže:

    Problem tumaranja po hodnicima bi se evenutalno mogao rješiti ako bi sat vjeronauka uvijek bio ili 1. sat u danu, ili zadnji sat.

  3. No, zašto bi tumarali? Nude im se druge aktivnosti, npr. da idu piti i pušiti negdje oko školske zgrade.

  4. digresija kaže:

    Mislim da bi se etički kurikulum javnog školstva trebao temeljiti na sinergijskoj metodi svih etičkih učenja kroz obavezni predmet (npr., Građanski odgoj – osnovne, a Etička kultura – srednje škole) a koji bi zahvatio i srodne religijske teme. Suvremeno društvo je pluralno, multikulturalno pa je sinergija najoptimalni pristup. Konfesionalni vjeronauk je nužno (po definiciji) deficitaran, on cementira etički naslijeđeno umjesto da (vjero)učenike potiče na razumjevanje svog i tuđeg identiteta. “Mnogi roditelji svoju djecu prisilno šalju na vjeronauk jer se boje negativnih stavova vršnjaka“, kaže M. Krizmanić. Dodao bih ‘i šire okoline’. Ona je (simbolički) korisna za latentnu podržavljenu javnu represiju, stigmatizaciju i etičku proskribiciju prema (a)teistima i agnosticima koji su ireligiozni. Zato Ugovore Svete stolice i RH treba revidirati. Uz to, oni su velikim dijelom u neskladu s Ustavom RH.
    Prva Darijeva rečenica je smislena. Izražava (i moje) nezadovoljstvo spram totalitarnog mentaliteta koji dominira hrvatskim društvom, a čemu pridonosi i konfesionalni koncept javne etike u školama. Druga Darijeva tvrdnja potvrđuje prvu. Ja bih kao primjer dodao i većinski katoličku Francusku (samo je u pokrajinama Alsac i Loreine konfesionalni model izborni predmet u školama). Političare koje spominje Dario bolje je ne spominjati. Prvi je i na tom valu dobio izbore oba puta, a drugi kao „vrstan” pravnik i političar koji „voli svoju domovinu” smatra da NIJE apsurdno da međunarodni ugovor bude u NESKLADU s temelnjim zakonom države koju namjerava voditi. Četvrta Darijeva tvrdnja – ambivalentan sam; ne slažem se jer se naše društvo ne može poistovijetiti s iranskim, ali Dario i upozorava – naši su političari dvolični (sve je moguće: i predsjednik Josipović nakon posjeta Vatikanu kazao je da su ugovorni odnosi RH i Svete stolice jako dobri). Pavel, odgovor na tvoje uvodno pitanje vidim u prvoj Darijevoj tvrdnji.

    • Luka Rek kaže:

      Komentirao bih samo vaš prijedlog o uspostavljanju predmeta koji bi obuhvaćao različite etičke i religiozne sustave. Mislim da je to ključna stvar. I filozofija kao predmet u srednjoj školi je povijesno navodila učenja različitih filozofa bez da je itko bio primoran u njih vjerovati ili po njima živjeti pa čak ni imati ikakav interes za filozofiju izuzev ocjene koja bi toj osobi stajala u diplomi. Nažalost, rana indoktrinacija djece inhibira onu objektivnost koja bi se zahtjevala spram vlastite, kao i tuđe, religije pa bi takav predmet “vrijeđao” svaku religiju i etički sustav koji bi i obrađivao jednostavno zato što bi pripadnik svake religije inzistirao da se radi o pogrešnom ili neadekvatnom predstavljanju vlastite religije i/ili pridavanju prevelikog značenja tuđoj religiji.

      • digresija kaže:

        Luka. Vaša kritika, tj. spomenuta inhibicija, ima određenu smislenost. No, zar se time ne pretpostavlja subjektivizam moguće objektivnije izvedenom, tj. etički kompatibilnom iz različitih sustava? Po toj kritici; djeca u Francuskoj, Sloveniji, Češkoj, Bugraskoj … više su inhibirana od npr., djece u Hrvatskoj, Poljskoj i Austriji?
        Mislim da je zadatak javne škole pluralnog društva da odgaja moralnog a ne religioznog čovjeka. Moral ne ovisi o religiji, a religija jest dio morala. Stoga mi se sinergija čini prihvatljivijom. Pojedini vjerski (ili filozofski) svjetonazor je osobna stvar svakog pojedinca kojem kvalitetno programirano (školsko) poznavanje inih sustava (slabosti i prednosti) može dodatno učvrstiti vlastiti – od obitelji naslijeđeni nazor. K tomu, suvremena škola bi morala nuditi različite etike primarno kao informaciju (posljedično i kao formaciju) jer su oni u manjoj ili većoj mjeri utjecali na oblikovanje čovječanstva. Zar se religijski moral (koji bi se našao ‘ugrožen’ u sinergiji) ne bi mogao i dodatno potvrditi ispravnim u konkurenciji etika? Zar se ljudi i inače (zbog svoje nesavršenosti) etički ne korigiraju, izgrađuju veći dio života? Oni, etički različiti financijski, pravno i ino opslužuju javnu školu. Zašto onda javnoj školi oduzeti pravo tog odgoja kad tek u sinergijskoj simbiozi potiče veću objektivnost i kao dio vlastitog identiteta i legitimacije usmjerene defavorizaciji svakog partikularnog – ideološkog obrazca, a da istovremeno nije vrijednosno neutralna?

      • Luka Rek kaže:

        Radi se o problemu subjektivizma učenika. Ja ne znam zašto je to tako, no razgovore o religiji svi nekako shvaćaju jako osobno i poistovjećuju izlaganje koje se tiče nekih činjenica vezanih za njihovu religiju kao povredu vlastite osobnosti ukoliko se njihov pogled ili tumačenje tih činjenica razlikuje od onoga koje bi u takvom jednom predmetu bilo uzeto kao važeće za tu partikularnu religiju. Da se razumijemo, ja ne argumentiram treba li uvesti takav predmet. Treba jer je to najbolji slijedeći korak za promjenu trenutne situacije. Ja argumentiram oko toga zbog čega postoje problemi izvedivosti takve zamisli.
        Sjećam se jednog dijela iz Dawkinsove knjige u kojem je citirao jednog dekana (ili nešto slično tome) jedne religiozne obrazovne institucije (ili nešto slično tome) u kojem je taj dekan izjavio kako je na njihovim predavanjima prisutan argumentacijski duh i otvorenost spram drugih. Da parafraziram na eng.:

        The boy said: Kur`an is better written than the Bible.
        The girl said: The Bible is better written than Kur`an.
        Boy: No, Kur`an is better written.
        Girl:No…

        Itd. Ono što sam htio naglasiti je da bi najpozitivniji utjecaj uvođenja takvog jednog sinergijskog predmeta bio taj što više ne bi bilo vjeronauka. Nikoja količina “otvorenosti spram drugih” ili usvajanja objektivnosti spram različitih religijskih sustava neće previše utjecati na pojedine osobe koje su već indoktrinirane i kojima je zauzimanje religioznih stavova neodvojivo od vlastitog identiteta. No uvođenje takvog jednog predmeta doista bi bio jedan veliki korak naprijed.

  5. kristina kaže:

    Smatram da je nametanje religioznih uvjerenja zbog kulturne uvjetovanosti nekog podrucja ili vremena djeci zlocin. To je jedan od mnogih oblika prislie kojima su ljudi skloni. Ne shvacam zasto se ne moze shvatiti da je vjera osobna stvar svakog pojedinca za koju se on sam (ne)treba opredjeliti. Zasto bi uopce trebao postojati predmet koji poducava djecu o religiji, koja je i kao pojam danas poprilicno kontroverzna (dovoljno je samo prisjetiti sto su sve ljudi kroz povijest, ali i danas, slijepo cinili u ime religije). Slobodnim odabirom vjere covjek ce unutarnjom motiviranoscu sam pronaci o njoj ono sto ga zanima. Fascinantno je kako ljudi stvaraju uniformirane stavove (koji su ionako relativni, ovise o kulturi, razdoblju, itd.)i to namecu drugima kao jedino ispravno. Bilo bi dobro razmisliti o tome da djecu umjesto nametanjem religije, poducavamo o moralu i nacelima morala. Mozda bi mogli za promjenu pokusati usmjeriti paznju na ono unutarnje u svakome bicu i time potaknuti u svakome zelju za duhovnim napretkom, a manje dogmatizirati necim zastrasujucim, relativnim unutar nedokazivih okvira religije. Prije ili kasnije ce svaki pojedinac osjetiti unutarnju potrebu vezati se za neki (ne)uniformirani oblik (ne)vjere, ali najvaznije je to sto je on sam imao slobodu odabira i odluke.

    • Luka Rek kaže:

      Ono što vi govorite nije u direktnom sukobu s idejom jednog sinergijskog predmeta koju digresija predlaže. Objektivno posmatranje činjenica vezanih za određene religije pospješuje posmatranje religioznog odabira kao slobodnog i jednakovrijednog s bilo kojim drugim odabirom.
      Ja na to gledam ovako: religiozno opredjeljenje je ili subjektivno ili objektivno. Ako je subjektivno onda će objektivan pregled činjenica vezanih za religije pospješiti ravnopravan odnos između vlastitog i tuđeg odabira barem u nekoj mjeri. Ukoliko je objektivan tada posmatranje činjenica i teoretskih konstrukata religija olakšava odabiranje onog sustava vjerovanja koji je konzistentan (mada takav religiozni sustav ne postoji) i pruža najbolje objašnjenje. Kako god bilo, ovakav predmet bio bi od koristi i onima koji su odabrali jer bi mogli imati argumentirano obrazloženje za vlastiti odabir kao i onima koji ne bi jer bi mogli ukazati na inkonzistentnosti prisutne u bilo kojem religioznom sustavu vjerovanja. The point being da činjenice nikome ne mogu štetiti jer su samo činjenice, a poznavanje istih može doprinijeti “slobodnosti” slobode odabira jer bi pojedinac koji bira bio sposobniji za “informed choice”.

  6. digresija kaže:

    “Ja argumentiram oko toga zbog čega postoje problemi izvedivosti takve zamisli.”
    Luka, zbog ove tvrdnje mislim da tvoja kritika na moj uvodni komentar ima određeni smisao.

    “Nikoja količina “otvorenosti spram drugih” ili usvajanja objektivnosti spram različitih religijskih sustava neće previše utjecati na pojedine osobe koje su već indoktrinirane …”
    Ja se nadam da će se barem minimalno smanjiti. I to bi bio određeni napredak ‘for boy and girl’ iz Dawkinsova primjera.

    Kristina
    “Zasto bi uopće trebao postojati predmet koji podučava djecu o religiji, koja je i kao pojam danas poprilicno kontroverzna (dovoljno je samo prisjetiti sto su sve ljudi kroz povijest, ali i danas, slijepo činili u ime religije).”

    Ova tvrdnja je isključiva, totalitarna. Ne mogu je podržati. I religija je (uvelike) pridonijela oblikovanju kulturnih i etičkih dosega svijeta kakvog poznamo. Pokušati ispraviti loše posljedice ne znači negirati pozitivan prinos.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: