Davor Solter: Terapijsko kloniranje nema budućnost

Gost-post: Tanja Rudež mi je spomenula da je nedavno napravila intervju s Davorom Solterom, našim uglednim znanstvenikom s adresom u Singapuru, ali da joj intervju nije objavljen zbog preobilja novinskog materijala u vrijeme izbora. Bilo bi šteta da intervju ne bude bar u nekom obliku dostupan, jer u njemu ima zanimljivih podataka i gledišta.

DAVOR SOLTER rođen je u Zagrebu 1941. godine u liječničkoj obitelji. U Zagrebu je završio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju dok je na Medicinskom fakultetu diplomirao 1965. godine te doktorirao 1971. godine. Od 1973. godine živi u inozemstvu: 20 godina radio je na poznatom Institutu Wistar u Philadelphiji, a zatim je 15 godina bio direktor Instituta Max Planck za imunobiologiju u Freiburgu. Od 2008. godine, Solter je istraživački direktor Institita za medicinsku biologiju u Singapuru.

Istraživanje američkih znanstvenika pod vodstvom Shoukrata Mitalipova koji su pomoću terapijskog kloniranja kreirali embrionalne matične stanice komentirao je prof. dr. Davor Solter, jedan od najuglednijih te najcitiranijih hrvatskih znanstvenika koji desetljećima živi u inozemstvu. Solterova specijalnost je razvojna biologija i jedan pionira kloniranja sisavaca, a njegovi su izvaredni radovi citirani preko 11.000 puta. U studiji “Kloniranje i embrionalne matične stanice: novo doba u ljudskoj biologiji i medicini” Davor Solter predvidio je korištenje ljudskih embrionalnih matičnih stanica (EMS) te staničnu i terapiju nadomještanja tkiva.
— Moj stav o tome radu je prilično negativan. Postoji minimalan znanstveni interes za taj rezultat i svakako nema moguće praktične i kliničke primjene – rekao je Solter koji smatra da terapijsko kloniranje nikada nije bila realistična mogućnost.

Otkriće induciranih pluripotentnih stanica (iPS) do koga je 2007. godine došao japanski znanstevnik Shinya Yamanaka koji je za to 2012. godine nagrađen Nobelovom nagradom za medicinu potpuno je potisnulo terapijsko kloniranje.
— Naravno, procedura dobivanja iPS mogla bi rezultirati stanicama s različitim problemima i mutacijama, ali slično je i s terapijskim kloniranjem. Dakle, osim što je rad američkih znanstvenika priskrbio mnoštvo nezasluženog publiciteta, nema znanstvenog opravdanja za to istraživanje, naglasio je Solter.

Osvrnuo se i na istraživanja embrionalnih matičnih stanica.
— One potencijalno mnogo obećavaju u liječenju niza bolesti, ali zasad pomoću njih još nitko nije izliječen. Kad je Jamie Thompson, koji je bio moj student, prvi put 1998. godine izolirao ljudske EMS, to je privuklo golemu pažnju istraživača, medija i javnosti. Kako se iz EMS razvijaju stanice svih tkiva, počelo se govoriti kako one mogu nadomjestiti oštećena tkiva i organe. Taj jednostavni pogled na EMS jako je popularan i danas unatoč tome što znamo da je takva vrsta liječenja još uvijek daleko, rekao je Solter.

Znanstevenici smatraju kako bi se EMS mogle koristiti kao potencijalna terapija u liječenju dijabetesa, srčanih oboljenja, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, ozljeda leđne moždine i sljepoće. U jesen 2010. godine američka biotehnološka kompanija Geron prva je počela klinički pokus zasnovan na EMS u liječenju ozljeda leđne moždine, ali je prošle godine odustala od te avangrdne terapije. U međuvremenu, u SAD i Velikoj Britaniji pokrenuto je nekoliko kliničkih pokusa zasnovanih na EMS.
— Možda će uspjeh u tretmanu zasnovanom na EMS biti najprije u liječnju sljepoće, odnosno makularne degeneracije. Svakako mi se to čini jednostavnije nego da ćemo pomoću EMS izliječiti prekinutu leđnu moždinu. Kompanija Geron tvrdi da je prekinula klinički pokus jer prelazi na nova istraživanja. No, osobno mislim da kompanija Geron, nakon uspjelih pokusa na štakorima, nije vidjela sličan uspjeh i kod pacijenata s ozljeđenom leđnom moždinom i da je to bio razlog za odustajanje. Da je Geron na ljudima vidio uspjeh terapije zasnovane na EMS, sumnjam da bi odustao od kliničkog pokusa, naglasio je Solter.

Unatoč tome što su tretmani zasnovani na matičnim stanicama u SAD i Velikoj Britaniji u eksperimentalnoj fazi, mnoge privatne klinike diljem svijeta nude čudotvorne tretmane koji nisu prošli ni fazu kliničkih pokusa. Kostarika, Brazil, Kina, Indija, Panama, Dominikanska Republika i Tajland neke su od zemalja u kojima cvjeta “turizam matičnih stanica”.
— Da, tih klinika ima posvuda, posebice u Indiji i Kini. One oglašavaju kako liječe što god želite. Primjerice, vi dovodete dijete koje ima autizam, a oni kažu da će ga izliječiti pomoću matičnih stanica izoliranih iz djetetova masnog tkiva. To je jednako apsurdno kao kad nekome kažete da ćete mu dijete izliječiti od autizma ako poljubi sliku Majke Božje. Dakle, izlječenja pomoću matičnih stanica, koje reklamiraju privatne tvrtke, jednako su vjerojatna kao izlječenje u slučaju kad se poljubi slika Majke Božje. No, bolesni ljudi ili oni čiji su bližnji bolesni sve će pokušati u nadi za izlječenjem, kaže Solter.

Prof. Solter se osvrnuo i na kloniranje sisavaca i ljudi, o čemu se prije desetak godina mnogo govorilo. Tako je sekta Raelijanaca na Božić 2002. godine najavila prvog ljudskog klona, famoznu djevojčicu Evu. Ljudske klonove najavljivali su i kontroverzni talijanski ginekolog Severino Antinori i američki znanstvenik Panos Zavos. No, unatoč bombastičnim najavama, kloniranje ljudi palo je u zaborav.
— Ljudi su izgubili interes jer se ništa nije dogodilo. Dosad je klonirano 20-25 vrsta sisavaca. S tehničke strane mislim da ne bi bio problem klonirati čovjeka, naravno ako ima dovoljan broj jajašaca i dovoljan broj žena koje će nositi zametke. No, zašto to nije napravljeno? Pa nema stvarnog interesa za to. Osnovane su kompanije za kloniranje kućnih ljubimaca, ali je i za to pao interes. Kloniranje nije kopiranje: klonirana mačka ili pas neće biti kao uginuli kućni ljubimac jer će se razvijati u drugim okolnostima, zaključio je Solter.