Izolacionizam mladih s Filozofskog fakulteta

Kolega Darko Polšek s Odsjeka za antropologiju Filozofskog fakulteta, napisao je zanimljiv i poučan osvrt na euroskepticizam mladih ljevičara s Filozofskog fakulteta, objavljen danas na Tportalu. Osvrt završava sljedećim riječima:

Stoga našim političarima koji zagovaraju pozitivan odgovor na referendumsko pitanje o EU (a takva je navodno većina) predlažem da građanima ne pokušavaju obrazložiti što će dobiti s Europskom unijom (dobit će, kao i uvijek, ono što zasluže svojim sposobnostima, a ne – kao primjerice Grci – lukavim isisavanjem iz fondova), već da zajedno sa mnom mladim ljudima poput mojih studenata na Filozofskome objasne što će izgubiti ako ne uđemo, i na što će se balon naše ‘samobitnosti’ ustvari svesti. Svest će se na Balkan: na ono što smo imali (korumpirane, ksenofobične, a katkada i krvoločne režime), i na ono čemu smo mogli svjedočiti tijekom prošlih stoljeća.

Osim političkog izolacionizma, postoji još jedna vrsta izolacionizma koji propovijedaju mladi ljevičari s Filozofskog fakulteta i njihovi “pedagozi”, a to je znanstveno-obrazovni  izolacionizam. Naime, ekipa s Filozofskog fakulteta smatra kako nema nikakve supstancijalne razlike između sveučilišta u svijetu i u domaji (“sve je to urušavanje visokog obrazovanja kao javnog dobra”), između vodećih inozemnih znanstvenih časopisa i onih domaćih (“sve to ionako funkcionira preko poznanstvava s urednicima”), između znanstvenih knjiga objavljenih u renomiranim inozemnim izdavačkim kućama i onima domaćima (“renome jednog Harvard University Pressa ionako počiva samo na marketingu”), između međunarodnih znanstvenih projekata koje financiraju strane zaklade i domaćih projekata koje je dosad financirao MZOS (“tko kaže da oni ispune sve ciljeve koje su si zadali”) itd. Ekipa s Filozofskog sprda se s pojmom izvrsnosti koja narušava njihova egalitaristička polazišta, jer “tko će to ustvrditi tko jest a tko nije izvrstan”, a ako netko i jest polučio rezultate i postignuća koja čak ni oni neće osporiti, kazat će da je to stoga što su imali odlične startne pozicije i veliki kulturni kapital – “da sam ja imao njegove uvjete, dobio bih i ja Nobelovu nagradu”. A kad se počnu spominjati međunarodni kriteriji vrednovanja znanstvenog i obrazovnog rada ili takozvana “mobilnost”, odmah ekipa poseže za retorikom borbe protiv neokolonijalizma i nasrtaja inozemnog kapitala koji je naumio surovo penetrirati u domaći visoko-obrazovni prostor i eksploatirati domaću pamet. Kad se spomene internacionalizacija hrvatskih sveučilišta, ekipa staje u obranu cijelog niza vrijednosti, od sindikalnih prava do kulturnog identiteta; nekad je prijetnja dolazila od Mađara, Talijana i Nijemaca, a danas dolazi od Amerikanaca i Engleza. I briselskih činovnika.

Ta naša znanstveno-obrazovna ‘samobitnost’ svodi se, kao što Polšek veli, na Balkan: na ono što smo prije imali i što danas ekipa s Filozofskog želi zadržati: sustav predan lokalnim specifičnostima i socijalnim osjetljivostima radije nego međunarodno relevantnim znanstvenim rezultatima i gospodarskom rastu,  a to znači iznimno skup i neučinkovit sustav u kojemu uz nezadovoljavajući stupanj znanstveno-nastavnih kompetencija cvjetaju korupcija, nepotizam i licemjerje.

PS. Jedna naznanka o tome koliko je naš obrazovni sustav skup i neučinkovit može se naći u tekstu Petra Sopeka “Efikasnost javne potrošnje za obrazovanje u Hrvatskoj”, nedavno objavljenom u Newsletteru Instituta za javne financije. Naravno, sve to što Sopek piše može se odmah odbaciti kao neoliberalno podmetanje.

11 odgovora na Izolacionizam mladih s Filozofskog fakulteta

  1. yvannette kaže:

    …”neučinkovit sustav u kojemu uz nezadovoljavajući stupanj znanstveno-nastavnih kompetencija cvjetaju korupcija, nepotizam i licemjerje”.

    Kao nadobudna mlada studentica Filozofskog potrošila sam puno energije ( i primila puno udaraca ispod pasa) da “objasnim” kolegama, prijateljima, svima, što sa sustavom nije u redu. Blesavo, priznajem. Sada sam već umorna. Kako bilo, hvala Vam na napisu dragi (bivši lol) profesore jer u Vas i one poput Vas polažemo nade. Puno uspjeha u radu!

    • Draga kolegice, mnogo Vam hvala na lijepim riječima. Živimo u turbuletnim vremenima, kad je zaduživanjem sve teže pokrivati tekuće troškove, kako u obiteljima tako i u cijeloj državi. Rekao bih da se opravdano nezadovoljstvo cijelim sustavom i sveučilištem na Filozofskom fakultetu potpuno krivo kanaliziralo, u pogrešne zahtjeve, s pogrešnim (ideološkim) pretpostavkama. Posljedice će biti dalekosežne. Zemja nam je na sigurnom putu da, uz sve integracijske tokove, ostane jadna obrazovna i znanstvena provincija.

      S negativnim pojavama u sustavu – korupcijom, nepotizmom, poslušništvom, licemjerjem, beznađem – ne može se obračunati plenumašenjem, direktnom demokracijom i sličnim utopizmima, već jedino uvođenjem međunarodnih kriterija vrednovanja znanstvenog i nastavnog rada te temeljitom internacionalizacijom sveučilišta. Ako nismo na to spremni, ako nam je važnije da obrazovanje bude za sve besplatno, ako nam je važnija zaštita sindikalnih prava naslijeđenih iz prošle države, onda vežimo pojaseve za vožnju koja će postajati sve neugodnija, dok će se većina iole sposobnih i/ili imućnih evakuirati u neka bolje uređena i prosperitetnija društva.

      • yvannette kaže:

        Poštovani profesore, ponešto sam pratila napise u i oko Slobodnog Filozofskog. Vaša dijagnoza situacije čini mi se točnom i vrlo iscrpnom.
        Kako preko blogova i baza podataka komuniciram s dosta znanstvenika izvan domaje i, općenito, regije mogu samo reći kako sam čvrsto uvjerena u to da se poslove ne dobiva tako da s nekim popijete par pića. Toliko i o “osobnom PR-u” pojedinih znanstvenika o kojima se, zbog njihova neslaganja s “pobunama” pisalo na spomenutoj stranici. Također sam primijetila kako su nastavnici diljem svijeta spremni pomoći svakome tko želi nešto naučiti.
        S pozicije studenta: znam koliko sam puta govorila o tome kako se na Filozofskome uči i podučava, no izgleda da se nikome ne da zapravo studirati pa je onda osoba koja želi nešto naučiti razapeta između površnih ispitnih zahtjeva i vlastite želje i potrebe da temeljito pročita neke tekstove za što je potreban, naravno, i kvalitetan mentor, a ne samo sekundarna literatura koja se u nas ne piše i niti ne nabavlja za fakultetsku knjižnicu.
        Osobno me itekako zanimaju jednake šanse u obrazovanju, jer spadam u kategoriju osoba s invaliditetom, ali ne vidim kako ćemo to postići ako njegujemo nerad.
        Ideološka (ne)artikulacija stavova je vrlo primitivna i nedomišljena što je odraz niske razine znanja i političke kulture. Ljude koji nikada nisu odvolontirali niti sata nazivamo aktivistima. Ljude koji se nemarno odnose prema novcu poreznih obveznika (skupljajući uz fakltetsku plaću honorare na sve strane) pozivamo da govore o problemima gospodarstva. Osobno mi se čini kako su te osobe dio problema i na mogu ukazati na njegovo rješenje. I tako se vrtimo u krug.
        Ipak, Vi niste otišli.🙂

  2. Aleksandar Joksić kaže:

    Nastojanje da se na Balkan uvedu međunarodni kriteriji kao pokušaj bijega od Balkana (=samih sebe!) je ništa drugo nego očitovanje neokolonijalnog balkanskog samoprijezira koji funkcionira po logici pounutrenih neokolonijalnih vrijednosnih matrica po kojima je sve što je zapadnije (i ‘veće’) nužno i bolje. Trebamo prekinut s takvom logikom i nanovo naći i zavoliti same sebe! (Ovo ide pod Postcolonialism meets Bruno Šimleša)

    • Davor Š. kaže:

      @AJ
      Samo, ne bih rekao da je postkolonijalizam naš autohtoni tip filozofiranja. Upravo dolazi iz “progresivnih” sredina gdje se, kako Polšek kaže, “ljudi suočavaju s osobnim odlukama” (a ovdje s tuđim?). Doduše, vjerojatno stoji ovo o utopizmu ljevičara. Da mi je čuti njihov prijedlog za smanjenje nezaposlenosti…

  3. apoljone kaže:

    Poštovani dr. Gregoriću,
    mene zanima tko je Vama omogućio studiranje u inozemstvu i otkud Vam kao znanstvenom novaku novaca za automobil koji posjedujete?

    Dakako da će Vaš odgovor biti da pitanje nema veze s raspravom i da je ad hominem; al mene zanima kako da si ja omogućim stipendiju i druge uvjete, poput primjerice ocjena, da odem studirati na Oxford, ako u slobodno vrijeme razmećem gnoj po polju i čistim govna po restoranima da bih uopće preživio.
    I da, studiram već 10 godina.

    Unaprijed zahvalan,
    Matija Iviček.

    • Dragi kolega,
      Dakako da pitanje nema veze s raspravom i da je ad hominem. Pa da i ja vama uzvratim ad hominem. Za razliku od vas i vašeg kolege Zdravka, ja kao student nisam tek posjećivao kolegije jednom-dvaput na početku semestra, nego sam pomno odabrao one koji su me zanimali i svojski studirao. Pa je to polučilo odlične rezultate, sve u rokovima. Slobodno vrijeme nisam provodio smucajući se po fakultetskim hodnicima i obližnjim kafićima, ili dižući revolucije, nego sam s kolegama osnovao studentsko udruženje, pokrenuo časopis, ušao u sveučilišna tijela. I to se ljudima u Oxfordu svidjelo, pa su me primili na studij, kasnije dali i stipendiju. A svidjelo se i čelnicima zaklade “Otvoreno društvo – Hrvatska”, pa su mi omogućili da odem prije nego što sam dobio stipendiju od sveučilišta. To je dio odgovora na vaše prvo pitanje. Drugi dio je da sam imao sreću pa sam živio u Zagrebu. Istina, sa samohranim roditeljem koji je dobar dio vremena mog studija bio nezaposlen, ali slažem se da sam bio privilegiran time što nisam morao plaćati stanarinu i raditi po restoranima da bih mogao studirati. Ali mnogo je vaših kolega, uključujući brojne plenumaše, koji žive i studiraju u jednako dobrim ili boljim uvjetima, pa im studij baš ne ide bajno.
      Što se tiče vašeg drugog pitanja, nikada nisam bio znanstveni novak, ali bio sam asistent. I u vrijeme dok sam bio asistent nisam vozio automobil nego motor. Taj motor sam prodao kako bih pridonio kupovini polovnog auta preko suprugine koncesije prije nego nam se rodila kći. A supruga je oduvijek zarađivala više od mene pa smo si mogli priuštiti polovni auto. No tijekom godina smo radili i štedjeli pa smo si nakon nekog vremena mogli kupiti i veći polovni auto.
      Vjerujem da vas ovi moji odgovori neće zadovoljiti i da ćete ostati uvjereni kako je jedina razlika između nas dvojice ta što sam ja bio strašno privilegiran da sam mogao studirati u miru i potom otići u Oxford i ondje nastaviti studirati u miru. Vjerojatno ćete ostati uvjereni i u to da bi svi oni poput vas, kad bi samo imali fantastične prilike kakve sam ja imao, postigli jednako mnogo pa čak i više. Dream on.

      • Pinđur kaže:

        Respect, profesore.
        Inače, kolega Iviček, moguće je kao student bez stalnog boravišta u Zagrebu preživjeti tu i s 500 do 700 kuna mjesečno (dom, hrana i ostali nužni troškovi), a vjerujte mi neki uspijevaju i s manje i pritom uspješno studiraju i rade te polažu sve u rokovima i ne govore da im je teško u životu. Stoga nemojte od toga praviti toliki problem. Siguran sam kako niste bili u toliko nezahvalnoj situaciji da vas se ne možete usporediti s ostalim studentima. Žao mi je ako sada morate čistit govna kako bi preživjeli, no vjerujem da ste mogli štošta učiniti da spriječite takav ishod. I to da imate potrebu cinično propitkivati uspjeh svakog visoko pozicioniranog akademskog građanina zbilja ne pristaje osobi od 30 godina.

      • Spock kaže:

        Koliko je meni poznato, kolega Iviček je veći dio studija živio u roditeljskoj kući unutar 1. zone ZET-a. Možda i dan danas živi, ne raspolažem s tom informacijom. Tako da je i on spadao u privilegiranu skupinu studenata koji nisu morali plaćati stanarinu u Zg, a bome ni izdvajati neke velike novce za prijevoz do faksa. Dapače, za prijevoz je kao redovan student trebao izdvojiti jednako kao i svi drugi redovni studenti koji koriste tramvaj i/ili bus unutar prve zone, a ne ostvaruju pravo na neke povlastice. Ovo pišem jer svojim izjavama i izigravanjem nekakvog mučenika zapravo pljuje u lice svim onim studentima koji zaista moraju raditi uz studij. I, kao i kolega Pinđur, poznam neke od njih i svi odreda imaju solidne prosjeke ocjena, rješavaju sve u roku i ne kukaju. Najlakše je okriviti druge za vlastiti neuspjeh.

    • yvannette kaže:

      Nemojte se uvrijediti, poštovani Matija, ali i ja studiram deset godina i doživjela sam brojne uvrede od profesora zbog svoga specifičnog invaliditeta zbog kojega teškom mukom završavam studij. Problem je često bilo moje ambicioznije spremanje seminara, a s druge strane dug staž kao studenta što su valjda dotična osobe percipirale kao “dokazivanje” ili tko zna što, uglavnom nešto što treba grubo ismijati. Mislim da Vaš problem generira sustav koji ne dopušta part-time ili slične opcije studiranja, kao ni izvrsnost studentima s invaliditetom dok u tolikim zemljama postoje stipendije za ljude poput mene i Vas. Neplaćanje školarina nije riješenje dok se ne riješi sustav stipendiranja i uopće kriteriji evaluacije profesora i studenata. Ono može samo dovesti do toga da radnica iz tekstilne industrije sa svojih tisuću i šesto kuna, udovica s dva sina plaća porez (pišem članak o mobbingu nad tri žene, pa znam iz prve ruke) i time i studij ljudima čiji roditelji zarađuju puno više.

  4. Neplaćanje školarina nije riješenje dok se ne riješi sustav stipendiranja

    Slažem se. Od početka plenumašenja na FF-u govorim da je sustav stipendiranja, koji bi riješio pitanje svih studijskih troškova, uključujući stan i hranu, efikasniji i socijalno osjetljiviji od zahtijevanog sustava oslobađanja od školarina, prepuštajući studentima da se sami snađu s ostalim troškovima studiranja. No još preči zahtjev pred sustav visokog obrazovanja, po mom mišljenju, trebao je biti povećanje kvalitete i konkurentnosti studija. Jer sustav loše kvalitete kakav imamo, koji bi sad trebalo učiniti još skupljim kako bi se na neadekvatan način riješilo pitanje dostupnosti, čiilo mi se – i još uvijek mi se čini – maloumnim.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: