Don Živko Kustić i povijesna nadpovijesnost

U Jutarnjem listu od 16. rujna 2010., u svojoj kolumni “Jutarnja propovjed“, don Živko Kustić napisao je nekoliko rečnica o Isusovu uskrsnuću koje sve redom sadrže faktičke pogreške i proturječja:

Kad neki stručnjaci ističu da Isusovo uskrsnuće nije povijesno, to samo znači da je ono samo po sebi nadpovijesno, ali pojava se dogodila u ovoj povijesti, na određenom mjestu, u određeno vrijeme i potvrđeno s mnogo stotina očevidaca. Koji drugi događaj u povijesti ima toliko jamstva i toliko svjedoka?

Kad neki stručnjaci ističu da Atlantida nije povijesna, znači li to da je ona sama po sebi nadpovijesna? Naravno da ne. Riječ je o Isusovu uskrsnuću. Kad stručnjaci kažu da ono nije povijesno nego nadpovijesno, don Živko, čini se, misli da oni hoće reći kako Isusovo uskrsnuće nije puko povijesno, kao jedan od događaja u prošlosti, nego nadpovijesno u smislu da je nebitno je li to bio događaj u prošlosti ili ne, jer se radi o nečemu što transcendira povijest, što je obuhvaća i nadilazi. Ali don Živko se ne da i insistira da to ipak jest bio događaj u prošlosti, jer je potvrđen s mnogo stotina očevidaca. Naravno, ne postavlji si don Živko pitanje vjerodostojnosti tih stotina očevidaca. Nema veze, valjda, jer zapisano je u Svetom pismu. Ali ako nije bitna vjerodostojnost tih stotina očevidaca već je li to zapisano u Bibliji, onda ovaj ili onaj broj očevidaca ne igra nikakvu ulogu. Ali opet se ne da don Živko, pa inzistira da broj očevidaca jest važan, jer “Koji drugi događaj u povijesti ima toliko jamstva i toliko svjedoka?” Pa, na primjer, hadž muslimana u Meki ili love parade u Berlinu.

Suvremeni znanstvenik lako će se sjetiti da baš suvremena fizika govori o važnim pojavama koje su se zacijelo dogodile, a koje su uglavnom neponovljive. Ovo uskrsnuće, tko ga u cjelini shvati, nije tek neka od mnogih pojava o kojima se može misliti, nego događanje koje trajno mijenja smisao života.

Točno je da suvremena fizika govori o pojavama koje su se dogodile u prošlosti a koje su neponovljive. No nije li svaki svaki događaj u prošlosti neponovljiv? Ono što se ponavlja jest novi događaj, više ili manje sličan, s više ili manjim protagonistima, ali zacijelo u drugom odsječku prostor-vremena. Nadalje, ako pojava i jest neponovljiva, to ne znači da je neobjašnjiva na fizikalnim principima. I još dalje, ako pojava i jest danas neobjašnjiva, kao npr. Bing Bang, to ne znači da će uvijek biti takva, da je “principijelno neobjašnjiva”.

A to da je uskrsnuće ipak nije tek događaj u prošlosti, tj. puko povjesni događaj, nego je “događanje koje trajno mijenja smisao života” (štogod mu to značilo), sugerira da uskrsnuće ipak jest nadpovijesno, kao što vele ranije citirani stručnjaci, a s čime se don Živko ne slaže. Ili se slaže, jer misli da je uskrsnuće i povijesni događaj kojemu su svjedičile nebrojene stotine ljudi i nadpovijesni događaj koji trajno mijenja smisao života.

Ili možda uskrsnuće nije niti povijesni niti natpovijesni događaj? Otprilike kao i propast Atlantide.

3 odgovora na Don Živko Kustić i povijesna nadpovijesnost

  1. Matko kaže:

    Kad stručnjaci kažu da ono nije povijesno nego nadpovijesno, don Živko, čini se, misli da oni hoće reći kako Isusovo uskrsnuće nije puko povijesno, kao jedan od događaja u prošlosti, nego nadpovijesno u smislu da je nebitno je li to bio događaj u prošlosti ili ne, jer se radi o nečemu što transcendira povijest, što je obuhvaća i nadilazi.

    Možda don Kustić pod stručnjacima aludira na utjecajne liberalne teologe kao što je Rudolf Bultmann, koji je pokušao Kršćanstvo demitologizirati, učiniti ga “manje sramotnim” za čovjeka 20. stoljeća, razdoblja materijalizma i ateizma, tako da sve natprirodne elemente u evanđeljima pretvori u simbole, a ponajprije Isusovo uskrsnuće, kao najključniji događaj za samu valjanost Kršćanstva, napraviti duhovnom metaforom tadašnjih autora evanđelja.

    • Moguće da don Živko misli liberalne teologe, kao što sugerirate. Sveto pismo ne kao doslovna, već prenesena istina. Dudše, nisam siguran da nešto možete efikasno demitologizirati tako što ćete uvoditi “duhovne metafore”.

    • Matko kaže:

      Bultmann je tretirao sve teološke kategorije Novoga Zavjeta doslovno kao mitove. Oni možda služe za razumijevanje u kojim su pojmovnim kategorija mislili evanđelisti, ali za utvrđivanje, prema Bultmannu, pravih činjenica iz Isusovog života, taj se veo mita mora maknuti. Prema njemu, jedino što je bitno za Kršćansku vjeru je činjenica da je Krist razapet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: