Članak o mladim znanstvenicima u “Vjesniku”

U uskršnjem dvobroju Vjesnika, od 3.-5. travnja 2010., objavljen je veliki tekst Lidie Černi pod naslovom “Znanstveni lavovi u pohodu na svjetsku vrh”. Tekst predstavlja deset prominentnih hrvatskih znanstvenika mlađe generacije, i započinje ovako:

Kad bi netko u Hrvatskoj danas želio navesti imena deset mladih znanstvenika, nada hrvatske znanosti, koje čeka uzbudljiva znanstvena karijera i koji su svojim radovima već proslavili Hrvatsku, to bi svakako bili: Fran Supek, Bojan Žagrović, Dejan Vinković, Vanja Nagy, Tomislav Domazet Lošo, Pavel Gregorić, Ksenija Zahradska, Ana Babić, Marin Soljačić i Dijana Dominis Prester.

Pohvalno je da se u novinama pokušavaju afirmirati mladi znanstvenici, ali tekst Lidie Černi nije način da se to učini.

Prvo, radi se o lošem uratku zbog toga što se temelji na tuđim tekstovima. Odlomci posvećeni kolegama Franu Supeku, Vanji Nagy i meni preuzeti su iz reportaže koju je o nama napravila Tanja Rudež u časopisu Plan B od ožujka 2008. godine. Dok se novinarka Tanja Rudež potrudila napraviti reportažu na temelju razgovora s nama, novinarka Lidia Černi nije se potrudila čak niti ažurirati podatke iz teksta objavljenog 2008. Kao što bi svaki znanstveni novinar trebao znati, u dvije godine mnogo se stvari promijeni u znanosti. Na primjer, novinarka Černi prepisala je od riječi do riječi iz teksta Tanje Rudež sljedeću rečenicu o mojoj knjizi:

O knjizi je već izašao cjeloviti prikaz u  Bryn Mawr Classical Reviewu, a ove se godine očekuje recenzija u vodećem svjetskom filozofskom časopisu Mind.

Dakako, “ove godine se očekuje” izvorno je napisala Tanja Rudež početkom 2008. godine, a tekst Lidie Černi objavljen je 2010. A da ironija bude veća, recenzija moje knjige (i to vrlo pozitivna, ako smijem dodati) već je objavljena u časopisu Mind br. 118 od 2009. godine. I da se novinarka Lidia Černi malčice potrudila da me “progoogla”, pronašla bi moju osobnu web-stranicu iz koje je mogla doznati o svih desetak do danas objavljenih recenzija moje knjige u svjetskim publikacijama, kao i o nekim drugim detaljima iz moje biografije koji bi mogli biti zanimljivi za ovakvu reportažu.

Ali novinarka Černi, umjesto da osobno kontaktira ljude o kojima piše, ili bar da se potrudi prikupiti ažurirane informacije o njima preko interneta, odlučila se za lijenu i neprofesionalnu varijantu kolažnog plagiranja tuđih tekstova. To ne ide na čast niti novinarki niti novinama. Doduše, Vjesnik je tu čast za mene davno izgubio, a sudeći prema mizernoj tiraži, tu je čast Vjesnik izgubio i za većinu domaćih čitatelja dnevnoga tiska. Dakako, možda ne treba generalizirati na temelju jednoga uzorka, ali formulacije kojima su predstavljeni i neki drugi kolege zvuče mi jako poznato, ali sada nisam u prilici tražiti njihove izvore. Samo još jedan mali detalj: kolega Bojan Žagrović predstavljen je kao “tridesetčetverogodišnji Zagrepčanin”, iako se radi o osobi rođenoj 1974. godine, što mi je pokazala prva stavka u Googleu kad sam unio ime uvaženoga kolege.

Drugo, od deset pobrojanih znanstvenika, devet ih se bavi prirodnim i biomedicinskim znanostima, a ja sam jedini koji se bavi nekom humanističkom znanošću. Dok u svijetu humanističke discipline (“humanities”) ne potpadaju pod znanosti (“sciences”), kod nas su sve to “znanosti”, pa su valjda oni koji se time bave svi “znanstvenici” (vidi Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama). Međutim, da se htjelo napraviti promišljenu i metodološki utemeljenu reportažu ovoga tipa, trebalo je ili razdvojiti rodove “znanosti” i pisati o mladim “znanstvenicima” koji pripadaju pojednom rodu “znanosti”, ili pak uključiti sve rodove ali onda prikazati nekoliko mladih “znanstvenika” za svaki rod “znanosti”. Jer ima odličnih mladih “znanstvenika” koji se bave i društvenim i humanističkim i tehničkim znanostima.

Treće, među deset mladih znanstvenika našli su se i neki koji su već prevalili četrdesetu godinu života. Možda su to mladi ljudi u odnosu na ostarjelu hrvatsku akademsku zajednicu, ali budući da tekst domaće znanstvenike želi staviti u globalne okvire, ja bih rekao da se pridjev “mlad” može opravdano protegnuti do 35. godine života.

U svakom slučaju, ovo je jako loš i neoriginalan tekst sa zastarjelim i mjestimice netočnim podacima. Mladi hrvatski znanstvenici zaslužuju MNOGO više od toga!

3 odgovora na Članak o mladim znanstvenicima u “Vjesniku”

  1. Kvalija Otkačenjak kaže:

    Ostavljajući po strani neuravnoteženost predstavnika mladih znanstvenika u korist prirodnih znanosti, zanima me zašto je spomenut Marin Soljačić? Jedino što ga veže uz Hrvatsku je njegovo etničko podrijetlo. On je američki znanstvenik koji je prekinuo spone s državom svojeg rođenja. Nema razloga zašto je spomenut u članku.

    • Nisam znao da Marin Soljačić ne održava nikakve veze s domovinom. Ako je to istina, to je još jedna u nizu manjkavosti ovog žalosnog novinskog uratka.

    • U prilogu Magazin u Jutarnjem listu od subote 22. 5. 2010. izašao je razgovor s Marinom Soljačićem koji se može pročitati ovdje. Između ostaloga, Soljačić kaže:

      U kontaktu sam s hrvatskim znanstvenicima i uspješno surađujem s dr. Hrvojem Buljanom sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu

      Dakle, nije točno da je prekinuo spone s državom rođenja.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: